Uvod

Draga djeco, u ovoj knjizi ćemo govoriti o važnim pitanjima za koja ste vjerovatno već čuli...

U školi vas učiteljica prvo nauči abacedu. Nakon toga dolaze brojevi i matematika. Da li ste se ikada pitali zašto idete u školu i učite sve ovo?

Većina će vas reći da je to neophodno kako biste mogli stjecati neophodno znanje i obrazovati se dalje kada narastete. To znači da ćete skoro sigurno jednog dana postati tetka, tetak, dedo... Drugim riječima, svi ćete odrasti ako vam je Allah tako odredio.

Ali nećete rasti i stariti zauvijek. Svi postepeno stare, ali tačno u određeni dan svi napuste ovaj svijet i počinju novi život na drugom svijetu. Nakon tvog djetinjstva ostarit ćeš kao tvoj dedo i nana, a onda ćeš jednog dana preseliti na drugi svijet.

Bedenkt der Mensch   denn nicht, dass Wir ihn schon zuvor erschufen, als er ein Nichts war? (Quran, 19:67)

Ideš u školu kako bi se pripremao za budućnost. Za svakoga je važno da se pripremi za budućnost. Međutim, ta dostignuća važe samo za ovaj svijet. A šta je sa pripremama za drugi svijet. I za njega se morate pripremiti. Da li ste kada o tome razmišljali?

Kada narastete morat ćete zarađivati za život, što znači da morate imati neko zanimanje. Zbog toga idete u školu. Također, da biste imali lijep život na drugom svijetu postoje neke stvari koje morate obavljati. Najvažnije je da odmah počneš saznavati više o našem Stvoritelju, Uzvišenom Allahu, i o onome šta naš Gospodar zahtijeva od nas, kako da se mi ponašamo kroz život.

U ovoj knjizi govorit ćemo o Allahovoj moći, Koji je stvorio tebe, tvoju mamu, prijatelje, sve ljude, životinje, biljke, Zemlju, Mjesec, Sunce i cijeli svemir. Govorit ćemo o beskrajnoj moći i znanju našeg Gospodara i onome što On od nas traži i što nam zabranjuje da radimo. Ne zaboravi, ovo su jako važne stvari, od kojih ćeš imati veliku korist!

Sve Nas Je Stvorio Allah

Sigurno ste mnogo puta čuli ljude da spominju Allaha u rečenicama poput: "Neka te Allah nagradi", "Ako Allah hoće", "inšaAllah", "Neka ti Allah oprosti" i tako dalje.

Ovo su rečenice koje ljudi koriste kada se sjećaju Allaha, mole Mu se ili Ga veličaju. Naprimjer, rečenica: "Neka te Allah zaštiti" predstavlja činjenicu da Allah ima neograničenu moć nad tobom i nad svim ostalim živim i neživim oko tebe. Allah je Onaj, Koji može spasiti tebe i sve oko tebe od zla. Zbog toga se ova rečenica često koristi kada se spominju prirodne katastrofe ili slični nesretni događaji. Razmisli malo: da li bi iko, mama, otac, bilo ko koga znaš mogao spriječti neku prirodnu katastrofu, naprimjer poplavu. Sigurno da ne bi, jer samo Allah može dati da nam se to desi, a isto tako i spriječiti to.

"inšaAllah" znači "ako Allah hoće". Zbog toga, kada kažemo da ćemo uraditi nešto, moramo reći i "inšaAllah". To je zbog toga što samo Allah zna budućnost jer je On stvara kako On hoće. Ništa se ne dešava bez Njegove volje.

Kada neko kaže: "Sutra ću sigurno u školu," on pravi veliku grešku, jer on ne zna šta je Allah odredio da se njemu desi u budućnosti. Možda će on sutra biti bolestan pa neće moći u školu, ili može biti vremenska nepogoda pa škola bude zatvorena.

Zbog toga, mi govorimo "inšaAllah" kada govorimo o našim namjerama u budućnosti, tako obznanjujemo da Allah zna sve, da se sve dešava samo Njegovom voljom, i da ne možemo znati ništa mimo onoga što nam je Allah dao da saznamo. Ovako mi pokazujemo dužno poštovanje Gospodaru, Koji posjeduje neograničene moći i znanje.

U ajetima iz Kur’ana, Allah nam govori kako želi da mi govorimo “inšaAllah” (ako Allah hoće ili ako Bog da):

I za nešto ne reci: "To ću zbilja ja uraditi sutra", ne kazavši : "Ako Bog da"! A kada zaboraviš, Gospodara se sjeti svoga i reci: "Gospodar će moj mene uputiti onome što je naputku bliže od ovoga!" (El- Kehf, 23-24)

Postanak Čovjeka

Da li vas je ikada zanimalo kako su postali ljudi? Vjerovatno mislite: "Svi imaju oca i majku". Ali to nije prihvatljiv odgovor, na kraju, to ne objašnjava kako su prvi majka i otac, prvi muškarac i žena, postali. Sigurno ste čuli neke priče u školi ili od ljudi oko vas. Ipak najtačniji odgovor jeste da nas je sve Allah stvorio. Bavit ćemo se još ovim pitanjem u narednom poglavlju. Za sada svi moramo znati jedno: prvo ljudsko biće koje se pojavilo na Zemlji bio je Poslanik Adem, a.s. Sva ljudska bića su nastala od njega.

Adem, a.s, je bio poput nas, čovjek koji je hodao, pričao, molio se i klanjao Allahu. Allah je prvo stvorio njega i njegovu ženu. Onda su se njihova djeca raširila po cijelom svijetu.

Ako dječak na ovom crtežu kaže: "Moja je slika nastala tako što se po papiru slučajno prosula tinta", zvučat će čudno, jer mi znamo da ju je nacrtao crtač. Slično tome je kada neko ne prihvata činjenicu da ga je Allah stvorio

Nikada nemojte zaboraviti da Allah samo treba narediti kako bi stvarao. Kada On nešto želi da se desi, On kaže: “Budi” i ono postane. On ima moć da uradi bilo šta. Naprimjer, On je Adema, a.s. stvorio od gline. To je lahko za Allaha.

Međutim, nikada ne zaboravite da postoje ljudi koji poriču Allahovo postojanje. Takvi ljudi daju druga objašnjenja za nastanak čovjeka. Oni ne tragaju za istinom.

Ako dječak na ovom crtežu kaže: "Moja slika je nastala tako što se po papiru slučajno prosula tinta, isto tako su se slučajno i boje pomiješale i obojile ovu sliku. Tako da mi niko ne treba da crta moje slike. Ja mogu nastati slučajno, sam od sebe!", naravno da mu nećete povjerovati. Znate da savršene linije i boje na crtežu ne mogu nastati tako što prospeš po papiru tempere. Vidjeli ste da ako prospete tintu možete napraviti samo ružnu mrlju. Da bi nešto smisleno i sa svrhom nastalo neko mora dobro razmisliti o tome te ga napraviti.

Da biste shvatili ovo ne trebate posjetiti slikare. Sjetite se crtanih filmova u kojima je čovjek koji crta likove njima dao osobine, oblike i boje, sposobnost da skaču, hodaju, pričaju...

Nakon ovog primjera, ozbiljno razmislite o sljedećem: onaj koji ne prihvata da ga je Allah stvorio, laže isto kao i naš dječak sa crteža.

Zamislite da vam se obraća takva jedna osoba. Pogledajte kako bi takav neko pokušao objasniti svoj nastanak: "Ja, moja majka, otac, njihovi roditelji i prvi od svih roditelja koji su ikada postojali, svi smo nastali slučajno. Slučajnost je stvorila naše oči, usta, tijela i organe."

Zar vas ove riječi ne podsjećaju na riječi našeg dječaka sa slike? Jedina razlika je u tome što je naš dječak napravljen od papira i boje. Zar ova osoba nije komplikovani organizam koji je puno savršeniji od dječaka nacrtanog na slici? Zar nema više organa? Kako god je nemoguće da se ovaj dječak sam slučajno nacrtao tako što se prosula boja, još je manja mogućnost da je jedan tako komplikovan organizam poput našeg nastao slučajno. Sada ćemo ovoj osobi postaviti par pitanja:

"Ti imaš jako lijepo tijelo koje funkcionira bez mahane.Tvoje ruke mogu jako dobro držati stvari, bolje nego bilo koja mašina do sada izumljena. Ti možeš trčati koristeći svoja stopala. Imaš savršen vid, oštriji od najkvalitetnijih kamera. Nikada ne čuješ piskutave zvukove u svojim ušima, niti jedan hi-fi ne može postići tako čist zvuk. Čak nisi ni svjestan da tvoji organi postoje i savršeno funkcioniraju kako bi te održavali u životu. Naprimjer, iako ti nemaš kontrolu nad radom srca, bubrega ili jetre oni i dalje rade savršeno. Danas, stotine naučnika neprestano rade na dizajniranju mašina sličnih ovim organima. Međutim, do sada, ništa nisu postigli. Možemo reći da si ti jedno biće bez mahane, kakvo ne može čovjek stvoriti. Kako sada objašnjavaš sve ovo?"

Čak i najrazvijeniji roboti izgledaju veoma grubo i primitivno kada se porede sa našim tijelima. Allah je čovjeka načinio savršenim i u svakom detalju našeg tijela se ogleda perfekcija.

Čovjek koji poriče da ga je Allah stvorio vjerovatno će reći:

"I ja znam da je naše tijelo bez mahane. Ali ja vjerujem da su se neživi atomi slučajno spojili i tako formirali naše organe i tijela."

Čak i najrazvijeniji roboti izgledaju veoma grubo i primitivno kada se porede sa našim tijelima. Allah je čovjeka načinio savršenim i u svakom detalju našeg tijela se ogleda perfekcija

Kako i najjednostavnija mašina ima svog dizajnera, tako i komplikovani organizam poput našeg mora imati svog. Nema sumnje da je Allah stvorio prvo ljudsko biće. Allah je također stvorio i savršen sistem reprodukcije u njegovom tijelu, kako bi se on mogao dalje razmnožavati. Allah je osigurao čovječanstvu da se sigurno razmnožava po programu koji je On upisao u našim ćelijama. Svi mi smo nastali zahvaljujući tom programu i razvijamo se prema njemu. Ono što ćete čitati o ovoj temi u narednim poglavljima pomoći će vam da bolje shvatite činjenicu da Allah, naš Stvoritelj, posjeduje bezgraničnu moć i mudrost.

Naše oči vide bolje i od najosjetljivije kamere, a naše uši čuju bolje od najboljeg mikrofona ili stereo uređaja. Nema sumnje da su ovi superiorni atributi našeg tijela nastali sami od sebe, spontano. Kao i sve ostale savršene sisteme u našem tijelu, stvorio ih je naš Gospodar

Savršeni Program U Ljudskom Tijelu

Zahvaljujući programu u našim ćelijama kojim nas je Allah obdario, mi rastemo postepeno. Zamislite da gledate kako se mala beba pretvara u čovjeka u jednom danu!?

Već smo spomenuli savršeni program koji je Allah utisnuo u svako tijelo. Zahvaljujući ovom programu, svako ljudsko biće ima oči, uši, nos i ruke. Opet, zahvaljujući ovom programu, uprkos razlikama u njihovom izgledu, sva ljudska biće izgledaju slično. Mi ličimo našim rođacima, ali ipak svi imaju svoje karakterne osobine pomoću kojih ih razlikujemo jedne od drugih, sve zbog ovog programa. Naprimjer, Kinezi su slični Japancima, ali zato Afrikanci imaju jedinstvenu boju kože, izgled lica, te oblik usta i očiju.

Sada ćemo objasniti kako funkcioniše ovaj program.

Vjerovatno znate kako funkcionišu računari. Neki stručnjaci naprave kompjuter. Zatim, ti stručnjaci prvo u fabrikama naprave pojedinačne dijelove poput miša, monitora, mikroprocesora... Sada imate mašinu koja je sposobna da vrši veoma složene operacije. Možete se igrati igrica ili pisati, možda i crtati. Ali da biste mogli ovo, potrebni su vam računarski programi. Bez ovih programa, koje su napravili stručnjaci, vaši računari ne bi mogli raditi.

Dalje, znamo da svaki program ne odgovara svakom računaru, što znači da osoba koja pravi programe mora znati i osobine računara i programa. Kao što smo vidjeli, potrebno je imati i mašinu i program po kojoj ta mašina radi. Ali, morao je postojati neko ko je napravio i program i računar.

Ljudsko tijelo je slično računaru. Kako smo ranije rekli, programi pohranjeni u našim ćelijama brinu o našem funkcionisanju. Pitanje je kako je onda nastao ovaj program? Odgovor je očit: Allah, Svemoćni, posebno je stvorio svako ljudsko biće. Allah je stvorio naša tijela kao i programe koji njima upravljaju i oblikuju ih.

Da bi računar radio on mora posjedovati određene programe. I ljudi žive zahvaljujući sličnim programima koje je Allah upisao u naše gene

Ali, nemojte nas pogrešno shvatiti. Sa druge tačke gledišta, nemoguće je porediti naše tijelo sa računarem. Naše tijelo je bolje i od najboljeg računara. Samo naš mozak, naprimjer, je puno složeniji od računara.

Da vidimo sada kako bebe dolaze na svijet:

Ljudski organizam je sačinjen od mnogo složenijih sistema nego ijedan računar. Iako niko ne može reći da je računar nastao slučajno, mnogi ljudi tvrde da su naša tijela sa ovakvim osobinama nastala igrom slučaja..

Prije svega, u stomaku tvoje mame bude jedna mala ćelija koja se vremenom razmnožava i oblikuje se.

Tvoja visina, boja očiju, obrve, oblik ruku i hiljade drugih osobina su već predodređene u prvom momentu tvog nastanka. Sve ove informacije su pohranjene u savršenom programu koje je Allah upisao u tvoje ćelije. Taj program je tako složen i savršen da su naučnici tek nedavno počeli otkrivati način na koji ovaj program radi.

Boja naših očiju, kao i naša visina, poznata je još dok smo u maminom stomaku. Naše kosti, mišići, glava, oči i uši nastaju na tačno određenom mjestu po već utvrđenom redoslijedu. Nijedan od naših organa ne pravi grešku i ne zauzima prostor nekom drugom organu

Zavisno od ovog programa, mi postepeno rastemo. Zbog ovoga nam nije čudno kada naše tijelo raste. Trebaju godine i godine da se ono razvije. Bez sumnje bili bismo isprepadani kada bi ovaj program radio brže. Zamislite da gledate kako se mala beba pretvara u čovjeka u jednom danu!?

Uprkos nekim razlikama među rasama, svi mi imamo istu osnovu, nepromjenjive karakteristike kao što su usta, nos, oči i uši. Zahvaljujući različitim programima koje je Allah utisnuo u naše tijelo, svi izgledaju u osnovi slično, ali se razlikuju po boji kose, obliku očiju...

Kako Su Postala Ostala Živa Bića?

Ljudi nisu jedina bića koja žive na zemlji. Postoje hiljade drugih živih bića, neka od njih poznajete, mnoga ne. Neka od njih žive svuda oko nas; vidiš ih svukuda. Neka od njih su tako daleko da ih možeš vidjeti samo na televiziji ili o njima čitati u knjigama. Ali ako bolje pogledaš u sva ova biće vidjet ćeš da sva imaju nešto zajedničko. Možeš li pogoditi šta je to? Mi to zovemo "sposobnost prilagođavanja". Sada ćemo nabrojati čemu se sve prilagođavaju živa biće. Prilagođavaju se:

- okolini u kojoj žive;

- drugim živim bićima sa kojima žive;

- elementima koji uspostavljaju ravnotežu u prirodi;

- faktorima koji omogućavaju ljudima bolji život.

Allah je stvorio živa bića tako da oni mogu nesmetano živjeti u svojoj okolini. Ribe mogu disati u vodi, ptice znaju letjeti, a sisari su prolagođeni zemlji

Prije nego ovo podesnije objasnimo, evo jedan jednostavni primjer kako biste shvatili što je to sposobnost prilagođavanja. Zamisli utičnicu i utikač. Oni su savršeno prilagođeni jedno drugome. Kako to znamo. Tako što u utičnici postoje dvije rupe u koje stanu vrhovi utikača. Širina metalnih šipkica na utikaču jednaka je širini rupica u utičnici. Da nije tako, ne bismo ih mogli uključiti jedno u drugo. Isto tako je i sa udaljenosti između dvije rupice koja je jednaka udaljenosti između metalnih šipkica na utikaču. Opet, ovo nisu jedine osobine koje moraju imati utičnica i utikač. Da su šipke preduge, a rupice plitke, opet ih ne bismo mogli uključiti. Da šipke nisu metalne, ne bi mogle provoditi struju iz utičnice, da sam utikač nije plastičan, svaki put kada ga dotaknete pretrpili biste električni udar. Kao što vidite kada nešto nije prilagođeno nečemu, ono ne može ni funkcionisati. Ovo znači da je ista osoba izumila i utičnicu i utikač. I napravila ih je tako da odgovaraju jedno drugom i budu funkcionalni. Nije moguće da su slučajno odabrani metal i plastika, kao ni da su utičnica i utikač planirani odvojeno jer nikada ne biste našli utikač koji odgovara utičnici druge vrste.

Pčele prenose polen s jednog cvijeta na drugi. Ovo je proces koji omogućava cvijeću da se razmnožava. I ribe čistači čiste velike ribe

Prilagođavanje živih bića je mnogo komplikovanije od funkcije utikača i utičnice jer su živa bića sačinjena od hiljada sistema i organa koji moraju zajedno raditi bez greške. Pokušaj da se popišu svi ovi sistem zahtijevao bi biblioteku od stotine knjiga.

Na sljedećim stranama bavit ćemo se ovim osobinama živih bića koje im je Allah podario:

-Živa bića su prilagođena okolini u kojoj žive

Svako živo biće, bilo u zraku ili na kopnu je savršeno prilagođeno uvjetima svog staništa. Oni su tako stvoreni. Razni sistemi im osiguravaju ishranu, zaštitu i reprodukciju. Možemo reći da je svako živo biće posebno kreirano u skladu sa svojim staništem.

Organi i način života svakog živog bića su prilagođeni uvjetima njihove okoline. Naprimjer, ptica ima krila i zahvaljujući njima leti u zraku. Ribe imaju posebno dizajnirane škrge koje im omogućavaju da dišu pod vodom. Kada bi imale pluće, kao mi, one bi se ugušile.

Postoji ravnoteža u stvaranju živih bića u prirodi. Zahvaljujući ovoj ravnoteži, mnoge vrste preživljavaju milionima godina

- Živa Bića Su Prilagođena Ostalim Živim Bićima S Kojima Žive

Neke ptice i insekti učestvuju u razmnožavanju biljaka. To znači da, iako oni toga nisu svjesni, oni pomažu rastu biljaka. Naprimjer, dok posjećuju jedan pa drugi cvijet, pčele prenose polen na nogama. Zahvaljujući ovom procesu cvijeće se razmnožava. U nekim slučajevima, životinje obavljaju neke poslove koje druge ne mogu, tako da male ribe čistači čiste mikroorganizme sa kože velikih riba i tako sprečavaju razna oboljenja velikih riba. I ovo je jedna vrsta prilagođenosti.

- Živa Bića Su Prilagođena Elementima Koji Osiguravaju Ravnotežu U Prirodi

Niti jedno živo biće, osim čovjeka, ne narušava ravnotežu u prirodi. Šta više, oni su stvoreni sa takvim osobinama da održavaju ravnotežu. Ipak, ravnoteža u prirodi je još uvijek ranjiva, zbog ljudske nebrige za nju. Naprimjer, kada ljudi love neku vrstu preko razumnih granica, ta vrsta polahko biva istrijebljena. Istrebljenje neke vrste uzrokuje naglo povećanje broja jedinki druge vrste, kojom se istrijebljena vrsta hrani. Ovo ugrožava život ljudi kao i samu prirodu. Znači, postoji prirodna ravnoteža u stvaranju živih bića. Ona je u potpunosti prilagođena ravnoteži u prirodi, i jedino čovjek stalno narušava ovaj nježni sistem.

Nama su potrebne namirnice poput mesa, mlijeka, jaja, piletine, meda, povrća i voća svaki dan. Još mnoge od ovih neophodnih izvora ishrane Allah je stvorio za nas, i zauzvrat Mu trebamo biti zahvalni.

- Živa Bića Su Prilagođena Uvjetima Koji Omogućavaju Bolji Život Za Ljude

p>Naprimjer, zamislite kako je med dobar za vas. Kako pčele mogu znati da vama treba takav sastojak u ishrani, i kako ga proizvode? Kako bi kokoš, krava ili ovca mogle znati potrebe ljudske ishrane i proizvoditi namirnice koje zadovoljavaju ove potrebe? Naravno da ne znaju.

Ovaj zadivljujući sklad među živim bićima je očit dokaz da ih je sve stvorio jedan Stvoritelj. Sve ovo postoji zahvaljujući Allahovom stvaranju koje je bez mahane.

Stvaranje Svemira

Do sada smo pojasnili Allahovo stvaranje živih bića. Sada je vrijeme da ispitamo svemir malo šire. Allah je stvorio i cijeli svemir u kojem smo mi, Zemlja, Sunce, Mjesec, sunčev sistem, zvijezde, galaksije i sve što postoji.

Svi se slažu da jedan visoko razvijeni grad, poput ovoga na slici nije mogao nastati slučajno, nego da su ga planirali mnogi arhitekti, inžinjeri i graditelji

Međutim, kako postoje oni koji negiraju činjenicu da nas je Allah stvorio, postoji i oni koji tvrde da ni svemir nije stvoren nego da je nastao slučajno. Još gore, neki tvrde da je postojao oduvijek. Ipak, nikada nisu dali nikakvo objašnjenje za ove svoje nerazumne tvrdnje. Ove tvrdnje su slične sljedećem primjeru: zamislite da na putovanju naiđete na prelijepi, veliki grad, pun restorana, podzemnih željeznica, velikih nebodera, okruženih lijepim parkovima i zelenilom. Sigurno bi pomislili da su grad sagradili i uredili pametni ljudi, zar ne ? Niko ne bi pomislio "Da je ovaj grad nastao sam od sebe, slučajno. On je postojao oduvijek. Nekada davno u prošlosti došli smo mi i naselili ga. Ovdje imamo sve što nam treba, i sve je to nastalo slučajno."?

On je Stvoritelj Nebesa i Zemlje...(El-En'am, 101)

Svemir u kojem živimo neuporedivo je veći od grada na slici s prethodne strane. Također, posjeduje mnoge veličanstvene strukture koje nema niti jedan grad

U ovom slučaju možemo li reći da savršeni svemir nije stvoren i da je nastao spontano? Ovakva tvrdnja zvuči jako čudno. Naš Gospodar je stvorio savršeni red u svemiru

Sigurno biste pomislili da ova osoba nije uredu, ili da nema pojma o čemu priča. Nikada ne zaboravite da je svemir u kojem živimo daleko razvijeniji i složeniji, i neuporedivo veći od ovakvog grada. Svemir sadrži bezbroj zvijezda, planeta, satelita i kometa svih vrsta. U ovom slučaju, tvrdnje nekih da je ovaj savršeni svemir bio oduvijek i nije stvoren, ne smiju ostati neriješene. Slažete li se?

- Sve Se Krenulo Oblikovati U Velikom Prasku

U vrijeme kada ljudi nisu imali teleskopa da promatraju nebo, imali su jako malo nepouzdanih informacija o Svemiru. Imali su različite ideje šta bi to moglo biti. Sa napretkom tehnologije i oni su sakupili preciznije informacije o svemiru. Sredinom 20. stoljeća, oni su otkrili nešto jako važno. Univerzum ima dan postanka, što znači da nije postojao oduvijek. Univerzum - drugim riječima sve zvijezde, planete, galaksije - počele su se formirati tačno određenog dana. Naučnici su izračunali da je to bilo prije nekih 15 milijardi godina.

Kao i tačkice na balonu koje se udaljavaju jedna od druge kako pušemo balon, tako se udaljavaju i nebeska tijela nakon Velikog praska

Ako zamislite nastajanje svemira kao crtani film i premotate ga unazad do početka, vidjet ćete da je u početku sve bilo jedna tačka

Trenutak u kojem je nastao svemir su nazvali Veliki prasak (Big Bang), jer prije 15 milijardi godina, kada nije ništa postojalo, sve je iznenada nastalo eksplozijom iz jedne najmanje tačke. Ukratko, materija i svemir, za koje su ljudi pretpostavljali da su uvijek postojali, imaju početak. Sada se postavlja pitanje: "Kako su oni otkrili da je bio taj početak?" To je bilo prilično lahko; Čestice koje su se rasprsle i raširile po svemiru jedna od druge se još uvijek kreću. Razmisli na tren! Univerzum se širi svakog momenta. zamisli da je svemir balon. Ako na balonu nacrtamo dvije tačkice, šta će se dogoditi kada napušemo balon? Tačke na balonu se udaljavaju jedna od druge kako se povećava zapremina balona. Kao što je slučaj sa balonom, i zapremina svemira se povećava, i sve se udaljava jedno od drugog. Znači, udaljenost među galaksijama, zvijezdama i svega ostalog se stalno povećava.

Zamisli da gledaš širenje svemira na crtanom filmu. Kako bi izgledao svemir kada bi premotali širenje unazad? Smanjio bi se na jednu malu tačku, zar ne? Upravo su to učinili i naučnici. Vratili su se na početak Velikog praska i shvatili da je svemir koji se i dalje širi nekada morao biti jedna tačka.

Ova eksplozija, Veliki prasak je bila početna tačka nastanka. Allah je odredio da će od nje nastati svemir. Eksplozijom Allah je načinio čestice koje će sačinjavati svemir i tačno ih raspodijelio. One su se raspršile okolo nevjerovatnom brzinom. Tokom prvih trenutaka eksplozije, sve je izgledalo kao supa napravljena od raznih čestica. Ubrzo nakon velikog haosa, sve je počelo formirati savršeni red. Allah je načinio atom od čestica, i na kraju zvijezde od atoma. Allah je stvorio cijeli univerzum i sve u njemu.

Evo jedan primjer da pojasnimo ovo:

Zamislite ogroman prostor. Recimo da je neograničen. U njemu je samo posuda puna boje. Ne postoji ništa drugo. U posudi su pomiješane sve boje i čine jednu neobičnu boju. Zamisli da u posudi eksplodira bomba i da se ta boja rasprši svuda u obliku sićušnih tačkica. Zamisli milione tih tačkica kako se kreću u svim pravcima po svemiru. U međuvremenu, tokom putovanja ovih tačkica, počne se dešavati nešto čudno: pet hiljada plavih tačkica se spoji, naprave tako veću kap i nastave zajedno kretanje. U međuvremenu, tri hiljade crvenih kapljica i dvije hiljade žutih kapljica se dijeli u dva dijela i tako nastavljaju put. Ove odvojene grupe boje se udaljavaju jedna od druge i čine prelijepe slike, kao da ih neko reda.

Die Farben in einer Schüssel werden als Folge der Explosion verstreut. Sind die zufällig verstreuten Farbtropfen spontan zusammenkommen und haben das Bild geformt, das wir im Weltraum sehen? Die spontane Formation dieses Bildes ist völlig unmöglich. Die Theorie zu befürworten, dass das Weltall durch Zufall ins Dasein gekommen sei, ist nochdümmer, als die spontane Entstehung des Bildes vorzuschlagen.

Neke kapljice su se spojile i stvorile sliku zvijezda, druge su postale slika Sunca, a treće su formirale planete oko ovog Sunca. Jedne kapljice su stvorile sliku Zemlje, dok su druge naslikale mjesec. Ako biste ikada vidjeli takvu sliku, biste li pomislili da je nastala slučajno? Iz eksplozije u posudi boje? Naravno da ne biste.

Kako nam pokazuje primjer boje raspršene u tačkice, slično se materija sastavljala i tako formirala savršenu sliku koju vidimo kada pogledamo u nebo, zvijezde, planete i Sunce. Ali da li se nešto od ovoga moglo desiti slučajno?

Wie die Geschichte von den Farbentröpfchen zeigt, ist Materie zusammengekommen und hat das perfekte Bild, das wir sehen, wenn wir in den Himmel schauen, geformt, die Sterne, die Sonne und die Planeten. Aber hätten diese Dinge allein passieren können?

Nikada zvijezde i planete nisu mogle nastati tako što su atomi slučajno nalijetali jedan na drugog nakon eksplozije. Šta je sa tvojom mamom, prijateljima, pticama, mačkama, bananama, jagodama... Naravno, nemoguće je da se to desi. Tvrditi tako nešto isto je kao i reći da se kuća sagradila sama, voljom cigli i blokova, slučajno. Znamo da se cigle poslije eksplozije ne poredaju tako da prave male kućice, već se razbiju na sitnije dijelove, zatim u prah i pomiješaju se sa zemljom.

Ali jedna tačka zaslužuje posebnu pažnju. Kao što znaš, kapljice boje nisu svjesna bića, one su nesvjesna i neživa materija. Nemoguće je da su se same dogovorile i organizovale u lijepu sliku. Ovdje govorimo o nastanku živih bića. Sigurno je da nije moguće da ljudski organizmi nastanu iz nežive materije, tek onako, slučajno.

Da bismo bolje shvatili ovo, razmatrat ćemo sastav i osobine naših tijela. Ona su sastavljena od molekula nevidljivih golim okom kao što su masti, proteini, voda... One grade ćelije, a ćelije grade naša tijela. Savršen sklad u našim tijelima je proizvod posebnog dizajna. Allah je stvorio naše oči da vide, ruke da drže stvari i noge da se možemo kretati. Allah je unaprijed odredio kako ćemo se razvijati u majčinoj utrobi, našu visinu i boju očiju.

Allah Je Onaj Koji Je Sve Stvorio

Ako se podsjetite na početku knjige tražili smo tačan odgovor koji bismo dali nevjerniku, sada imate odgovor. Eksplozije ne stvaraju skladne slike, one uništavaju već postojeće. Red koji je nastao nakon eksplozije svemira savršeniji je od primjera koje smo naveli, velikog grada i posude boje. Ovo ne može biti posljedica slučajnosti.

Savršeni sistem može nastati samo voljom Allaha, Svemoćnog. Allah može stvoriti sve. On kaže: "Budi!" i ono bude.

Allah je za nas napravio svijet u savršenom svemiru, i u njemu stvorio biljke i životinje. On je stvorio Sunce da zrači energiju i grije nas. Tako je dobro podesio udaljenost Zemlje od Sunca, da kada bi bila malo bliža, ili dalja od Sunca, život na njoj bi bio nemoguć.

Kako naučnici otkrivaju više ovih činjenica, tako mi bolje spoznajemo Allahovu beskonačnu moć. Materija ne može nikako ni odlučivati ni sprovoditi bilo šta. To znači da postoji Stvoritelj Koji sve stvara. Materija, ono od čega se sastojimo mi, zvijezde, životinje, svemir, sve živo i neživo je pod Allahovom kontrolom. Zbog toga je sve u skladu i redu, zato što je Allah Onaj Koji sve stvara i daje oblike.

Allah Je Svakoga Stvorio Sa Sudbinom

Sve što jedna osoba preživi od rođenja do smrti je predodređeno njenom sudbinom. Ovaj život je nešto poput filma. Ako pogledamo film, vidjet ćemo da on već ima početak, sredinu i kraj

Na početku knjige smo spomenuli kako je Allah stvorio Adema,a.s. Sva ljudska bića su postala od njega. Allah je ljudima podario život na ovom svijetu kako bi ih testirao, i slao nam je poslanike da nam prenesu naše obaveze.

Svaki je čovjek stavljen na testiranje i kušnju događajima koju mu se dešavaju. Drugim riječima, mi smo stavljeni na provjeru kroz naše reakcije na neke događaje, probleme koje nam život svakodnevno donosi. Ukratko, da li se mi ponašamo onako kako treba.

Ovaj test će odrediti gdje ćemo biti na drugom svijetu.

Test na ovom svijetu ima veoma važnu tajnu. Kao veliku milost i olakšanje Allah je stvorio sudbinu.

Sudbina, sva dešavanja koja neko iskusi tokom života, već su predodređena od Allaha još prije nego se čovjek rodi. Za svaku osobu posebno, Allah stvara njegovu ili njenu jedinstvenu sudbinu.

Kako biste ovo bolje razumjeli, uporedit ćemo život sa filmom snimljenim na kaseti. Početak i kraj ovog filma već je poznat, ali ih saznamo tek nakon što pogledamo film. Ovako je i sa sudbinom. Sve što će jedna osoba napraviti tokom života, svi događaji koji se dese, škola koju će pohađati, kuće u kojima će živjeti i trenutak smrti, sve je već predodređeno.

Za sve događaje koji se dese nekome, bili dobri ili loši, Allah unaprijed zna. Svaka osoba je prijavljena na test po scenariju koji je posebno napisan samo za tu osobu. Da saberemo, po ovom scenariju, čovjek prolazi kroz niz dešavanja, i njegova vjera, te on akcijama i reakcijama na ta dešavanja određuje svoje mjesto na drugom svijetu.

Znanje o sudbini veliki je blagoslov od Allaha i veliki izvor olakšanja. Zbog toga, nema razloga da čovjek žali za događajima koji su se desili ili brine o onima koji se ne odvijaju dobro. Oni koji pokažu strpljenje pred iskušenjima, svjesni da se ništa ne događa bez Allahove volje, Allah će nagraditi mjestom u Džennetu. Allahovi poslanici su najbolji primjer. Allah ovakvim ljudima podari blagodati Dženneta, zahvaljujući njihovom ponašanju i čvrstoj vjeri.

Allah Nam Je Slao Poslanike I Objave

U prethodnim poglavljima smo vam pružili dokaze i primjere koji nam pomažu da bar malo shvatimo veličinu Allahove moći. Razlog zbog kojeg nas je Allah obdario razumom i mogućnošću mišljenja jeste da bismo spoznali Njega. Allah nam je poslao i objave kroz koje nam se predstavio. U objavama On nam govori šta očekuje od nas. Allah je odabrao i poslao nam poslanike koji će, svojim neprikosnovenim ponašanjem biti primjeri svim ljudima. Preko ovih poslanika, čovječanstvu je data objava, kao vodič kroz život.

Teško je znati koliko je tačno Allah odabrao poslanika, smatra se da je bilo 313 poslanika. Mi znamo samo imena onih koji su spomenuti u Kur'anu, posljednjoj Božijoj Objavi. Allah nam je opisao njihove živote, kako bismo se mi ugledali na njih i ispravno postupili u životu. Ovako znamo kako treba da se ponašamo bolje i više u skladu sa vrijednostima u Kur'anu. Samo ovako možemo saznati kakvim ponašanjem je Allah zadovoljan.

Das einzige von Allah offenbarte Buch, das unverändert geblieben ist, ist der Quran.

U Kur'anu nam Allah govori kako je svakom narodu poslao poslanika i upozorio ih. Ovi poslanici su navodili svoj narod da se klanjaju samo Allahu i pokoravaju Njegovim naređenjima. Opominjao ih je da ako ne budu poslušni, bit će kažnjeni. Ukratko, oni su upozoravali nevjernike i one koji su ogrezli u zlu, i obećavali nagrade onima koji su vjerovali (O Džennetu i Džehennemu ćemo šire govoriti u narednim poglavljima). Posljednji Božiji poslanik bio je Muhammed, a.s. Njemu je objavljen Kur'an, posljednja Objava.

Ranije Allahove objave su izgubile svoju vjerodostojnost, jer su nemarni ljudi i oni sa zlim namjerama dodavali svoje riječi ili izbacivali postojeće. Tako da, originali, prave objave koje su poslane ljudima, nisu očuvane do danas. Ali, Allah nam je spustio Kur'an, knjigu koju je nemoguće mijenjati i krivotvoriti.

Muhammed, a.s., i muslimani, kasnije, sačuvali su Kur'an do danas. Kur'an je tako jasan da ga svako može shvatiti. Kada čitamo Kur'an, odmah možemo prepoznati da je to Allahov govor. Kur'an, koji je ostao netaknut, pod Allahovom je zaštitom i on je jedina Objava za koju će ljudi biti odgovorni sve do Sudnjeg dana.

Danas, svi muslimani, gdje god bili, čitaju isti Kur'an, niti jedna jedina nesuglasnost ne postoji ni u jednoj riječi niti slovu. Kur'an, koji je objavljen Muhammedu, a.s., zabilježio je hz. Ebu Bekr, a zatim ga prepisao hz. Osman, koji je živio prije 1400 godina. Taj i Kur'an koji mi čitamo je identičan. To znači da je Kur'an od dana kada je objavljen, ostao netaknut do danas. To je zato što ga je Allah zaštitio od zlih ljudi koji bi pokušali da ga promijene i dodaju mu neke dijelove. U jednom ajetu Allah nam govori kako On čuva Kur'an:

Mi smo Oni Koji su vam opomenu poslali i Mi ćemo je i sačuvati. (El-Hidžr, 9)

Ovdje "Mi", znači Allah. Nema drugog boga osim Allaha, On nema partnera. On je Svemogući Allah, Stvoritelj svega i Onaj Koji svojim znanjem sve obuhvata.

U nekim dijelovima Kur'ana, Allah za Sebe kaže: "Ja", dok u drugim kaže: "Mi". U arapskom jeziku, koji je jezik Kur'ana, riječ "Mi" nekada se odnosi i na jednu osobu ukoliko ta želi naznačiti svoju moć značajnu za sugovornika. U narednim poglavljima knjige, pokazat ćemo vam neke primjere, ajete iz nekih sura (odlomaka Kur'ana). To su najtačnije riječi, jer su to riječi od Allaha, Onoga Koji nas zna bolje nego mi sami sebe.

U Kur'anu Allah navodi kako trebamo uzeti pouke iz života poslanika. U jednom ajetu stoji:

Uputstvo je u njihovim pričama za ljude koji razumiju... (Jusuf, 111)

Ljudi kojima se Allah obraća u ovom ajetu su oni koji shvataju da je Kur'an Allahov govor i zbog toga razmišljaju i razvijaju svoj um, nastoje shvatiti i proučiti Kur'an u potpunosti te se ponašati u skladu s datim naređenjima.

Allah smatra ljude kojima je poslao svoje objave i poslanike odgovornima za svoje postupke, jer im je dao Svoja naređenja. Nakon što su primili Objavu, ljudi neće imati pravo na Sudnjem danu da izmišljaju opravdanja. Poslanici su upozoravali ljude i govorili im o postojanju Allaha i šta On očekuje od nas. Kada jednom osoba čuje ovu poruku, onda je i odgovorna za svoje postupke. Ovo je rečeno i u Kur'anu:

Zar ne vide koliko smo Mi naraštaja prije njih uništili...? (El-En'am, 6)

Poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, kako ljudi nikakve isprike pred Allahom ne bi imali nakon što su im poslanici došli! A, Allah je silan i mudar. (En-Nisa, 165)

Allah je stvorio razne narode na zemlji. Neki od tih naroda nisu prihvatali ono što su im govorili Božiji poslanici, čak su poricali i govorili da su oni poslanici. Upravo zbog toga što nisu slušali šta oni govore i nisu se pokoravali Allahovim naredbama, ti narodi su kažnjeni. Preko poslanika, Allah je upozoravao ove neposlušne narode na život na ovom svijetu. Uprkos tome, oni su nastavili odbijati poslanike i ponašati se kako oni hoće. Nekada su postajali i nasilni, toliko da su neke poslanike i ubijali. Zbog ovoga Allah im je poslao kaznu kakvu su i zaslužili, i vremenom nove zajednice su ih zamijenile. I u Kur'anu se spominju ovi narodi:

Zar ne znaju koliko smo Mi pokoljenja prije njih uništili, njih koje smo na Zemlji bili učvrstili snagom kakvu vama nismo dali, i kišu im plodonosnu s neba slali, i rijeke, da teku pored njih, stvorili; Pa smo ih zbog grijehova njihovih zatirali, a nakon njih pokoljenja druga Mi smo stvarali. (El-En'am, 6)

U narednim poglavljima govorit ćemo o uzornom ponašanju Božijih poslanika koji su se borili sa ovakvim narodima.

Zar ne znaju koliko smo Mi pokoljenja prije njih uništili, (El-En'am, 6)

Prvo Ljudsko Biće I Prvi Poslanik Adem, A.S

Kao što se sjećate, dok smo govorili o stvaranju čovjeka, rekli smo da je prvi čovjek na svijetu bio Adem, a.s. Adem, a.s., je bio i prvi poslanik. Tako je Allah prvim ljudima poslao vjerovjesnika da ih nauči dinu (vjeri) i da postanu robovi odani Allahu.

Allah je Adema naučio da govori i naučio ga imena svih stvari. Ovo je rečeno u Kur'anu:

I pouči On Adema imenima stvari svih... (El-Bekara, 31)

Ovo je veoma važno. Među svim živim bićima, samo ljudi imaju sposobnost govora. Govor je svojstvo jedinstveno ljudima. Darujući ovu osobinu Ademu, a.s., Allah ju je darovao i svim ljudima kako bi prepoznali objekte oko sebe i dali im imena..

In diesem Buch kannst du über die Falschheit der Evolutionstheorie lesen, die versichert, dass Lebewesen durch Zufall entstanden sind.

I naraštaji koji su slijedili iza Adema, a.s., mogli su govoriti, osjećati, žaliti, biti uzbuđeni, oblačiti se i koristiti alate i biti nadareni za umjetnost. Muzički instrumenti poput flaute, crteži na zidu i neki drugi objekti koje su pronašli naučnici ostali su još od drevnih naroda kao dokaz da su oni bili ljudi isti kao i mi. Drugim riječima, suprotno tvrdnjama nekih ljudi, prva ljudska bića nikada nisu bila divlja stvorenja, pola ljudi, pola majmuni.

Znate da niti jedan majmun niti bilo koje drugo živo biće misli i djeluje poput čovjeka. Allah je sve ove osobine dao samo ljudima. (Opširnije o ovoj temi možete pročitati u knjizi Čuda Allahovog stvaranja, Haruna Yahye).

Ali neki ljudi koji ne žele prihvatiti činjenicu da je Adem, a.s. bio prvi čovjek iznose neke svoje zaključke. Oni su izmislili lažno prvo ljudsko biće. Prema njihovom netačnom scenariju ljudi i majmuni su nastali od istog bića, imali su istog pretka i kasnije su se razvili u svoje današnje oblike. Ako upitate kako se desila ova neobična pojava, oni će reći jedno: "Desilo se slučajno". Ako ih upitate za dokaze ove tvrdnje, oni vam ih neće pružiti. Da zaključimo, ne postoji niti jedan jedini dokaz da se čovjek razvio od majmuna ili bilo kojeg drugog bića.

Ako ih upitaš: "A šta je ostalo od njih iz prošlosti?", njihov je odgovor: "Neka živa bića ostavljaju trag kada umru, i ovi tragovi, koje nazivamo fosili, ostaju sačuvani isti milionima godina." Međutim, da bi ovo uspjelo, to živo biće mora biti zatrpano u sredinu zemlje bez kisika. Naprimjer, ako je ptica uginula i njeno tijelo zatrpao pijesak prije više miliona godina, ostaci ove ptice bili bi sačuvani do danas. Slično tome, postoji jedna supstanca koju luči drveće, smola. Ponekad se ova supstanca, slična medu, prolije po insektu i stvrdne se u tvar koji nazivamo ćilibar koji čuva uginulog insekta milionima godina. Ovo je način na koji mi sakupljamo informacije o živim bićima iz davnina. Ovi se ostaci nazivaju fosili.

Es gibt keinen Unterschied zwischen in unserer Zeit lebenden Ameisen, Fröschen und Fischen einerseits und ihren versteinerten Verwandten andererseits, die in den Bildern gezeigt werden.

Međutim, oni koji tvrde da su ljudi nastali od čovjekolikog majmuna nikada nisu pružili niti jedan dokaz, fosil koji bi potvrdio njihove tvrdnje. Drugim riječima, niko nikada nije našao fosil koji pripada nekom čudnom biću koje je bilo pola čovjek, pola majmun. Ali, oni su proizveli lažne fosile, slike i skice kako bi opravdali svoje tvrdnje. Neke su čak stavili i u školske knjige.

Sve ove prevare su postepeno otkrivane jedna po jedna i u javnosti su obznanjene kao naučna prevara. Pošto nisu mudri i pronicljivi, za njih je nemoguće da prihvate činjenicu Allahovog postojanja i da shvate da On sve stvara. Iako se ovakvi ljudi polahko povlače, još uvijek postoji određen broj onih koji zagovaraju svoje pogrešne ideje kroz novine, knjige i škole. Kako bi natjerali ljude da vjeruju u njihovu pogrešnu teoriju, oni izmišljaju dokaze i tvrde da su oni naučno dokazani. Međutim, sve i jedno istraživanje koje su sproveli inteligentni naučnici pokazuje da ne postoji mogućnost da se majmun razvio u čovjeka.

Adem, prvi čovjek, kojeg je Allah posebno stvorio, bio je u svakom pogledu isti kao i današnji ljudi; niti u jednom pogledu se nije razlikovao od nas. To su činjenice o kojima nam Allah govori u Kur'anu. Postoji još jedna priča o kojoj nam Allah govori, priča o Ademu i šejtanu, neprijatelju čovječanstva.

Čovjekov Najveći Neprijatelj Šejtan

Vjerovatno već znate da postoji šejtan, ali znate li da i on zna vas i pokušava na sve načine doprijeti do vas. Znaš li da je osnovna svrha i pravi cilj šejtana, koji se pretvara da nam je prijatelj, da nas zavede s Pravog puta? Počnimo od samog početka i podsjetimo se zašto je šejtan naš neprijatelj. U ovu svrhu ćemo ispričati priču o Ademu i šejtanu, iz Kur'ana.

U Kur'anu, šejtan je ime dato bićima koja su se zarekla da će do Sudnjeg dana zavoditi ljude na stranputice. Iblis je vrhovno zlo biće koje se pobunilo kada je Allah stvorio Adema, a.s.

Prema navodima u Kur'anu, Allah je stvorio Adema i pozvao meleke da mu se poklone. Svi meleci su se poklonili pred Ademom, samo je Iblis to odbio. On je govorio da je bolji i moćniji od čovjeka. Zbog njegove neposlušnosti i nepoštivanja, Allah ga je prognao iz Svoje blizine.

Međutim, prije nego je napustio Allaha, Iblis je zatražio dozvolu od Allaha da zavodi ljudi na krivi put. Iblisov zadatak je da nagovara ljude da skrenu sa Pravog puta tokom života. On je spreman učiniti sve kako bi natjerao ljude da ga slijede. Allah je nagovijesto da će poslati šejtana i one koji ga slijede u Džehennem. Ovo se navodi u Kur'anu:

Mi smo Adema stvorili i onda smo mu oblik dali, a poslije melekima rekli: "Poklonite mu se!" i oni su se poklonili, a Iblisa nije; on nije htio da se pokloni.

"Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?", upita On. "Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače", odgovori on.

"E onda izlazi iz Dženneta", reče On, "ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!"

"Daj mi vremena do dana njihova oživljenja!", zamoli on.

"Daje ti se vremena!", reče On.

"E zato što si odredio pa sam u zabludu pao", reče, "kunem se da ću ih na Tvom Pravom putu presretati."

"Pa ću im i sprijeda , i straga, i zdesna, i lijeva prolaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!"

"Izlazi iz njega, pokuđen i ponižen!", reče On. "Tobom i svima onima koji se budu povodili za tobom doista ću Džehennem napuniti!" (El-E'raf, 11-18)

Nakon što je prognan iz Allahove blizine, šejtan je prionuo na posao koji će obavljati do Sudnjeg dana. Od tada, on lukavo prilazi ljudima i koristi se svim metodama kako bi ih zaveo. Kao što vidite, šejtan je neprijatelj koji lukavo može prići čovjeku. Zbog toga, morate biti pažljivi i bježati od njega. Nikada ne zaboravi da šejtan stalno čeka u zasjedi i planira nešto protiv nas. On vas sada pokušava navesti da ostavite ovu knjigu i da ne razmišljate o onome što ste pročitali. On vas pokušava odvratiti od činjenja dobrih djela, i navesti vas da ne poštivate starije i ne slušate roditelje, da budete nezahvalni Allahu, te vas odvraća od molitve i tjera da lažete. Nikada ne dopustite šejtanu da vas zavede i odvrati od namjere da postanete dobre osobe koje slušaju svoju savjest.

Morate tražiti utočište kod Allaha i od Njega tražiti pomoć kada pomislite nešto što nije dobro ili kada ne želite učiniti dobro djelo, jer sve su ovo lukavi trikovi koje podmeće šejtan. Ne zaboravite da šejtan ne može vladati onima koji vjeruju.

Poslanik Nuh, a.s.

Nuh, a.s., kao i svi drugi poslanici, pozivao je svoj narod na Pravi put. Govorio im je da moraju imati vjeru u Allaha, da je On Stvoritelj svega, da ne smiju obožavati nikoga sem Njega, inače će biti kažnjeni. Ovo piše i u Kur'anu:

Mi smo i Nuha njegovom narodu poslali: "Ja sam vam opominjatelj jasni! Da nikome, osim Allahu, ne robujete, ja se, zbilja, bojim, za vas patnje na Danu mučnome!" (Hud, 25-26)

Uprkos svim upozorenjima, samo nekoliko ljudi je poslušalo Nuha. Zbog toga, Allah je naredio Nuhu da sagradi ogromnu lađu. Allah mu je rekao da će vjernici biti spašeni na tom brodu.

To što je Nuh gradio brod, iako nije bilo mora u blizini, čudilo je one koji nisu vjerovali u Allaha, i oni su ga ismijavali zbog toga. Oni koji nisu vjerovali, nisu znali šta će im se desiti, ali Allah jeste. Kada je brod napravljen, jaka kiša je lila danima, voda je sve poplavila. Ova prirodna katastrofa je potvrđena od strane naučnika. Na Srednjem Istoku, istraživanja ukazuju na to da su mnoge velike planine nekada bile pod vodom.

Na televiziji ste vjerovatno vidjeli mnoge poplave u različitim krajevima svijeta. U slučaju ovakvih nepogoda, ljudi se penju na krovove i čekaju na pomoć. Mogu ih spasiti samo helikopteri ili čamci. U vrijeme Nuha, a.s. samo ih je lađa mogla spasiti. Katastrofa, koja se naziva "Nuhova poplava", zapravo je bila Allahova kazna narodu koji nije vjerovao Nuhu. Niko od nevjernika, koji su se oglušili na Allahova upozorenja nije bio spašen na Nuhovoj lađi jer su čekali da ih spasi neko drugi, a ne Allah. Oni se nisu pouzdali u Allaha nego u neka druga stvorenja.

Osim ako Allah neće, ništa nas ne može zaštititi. Ljudi tog vremena, koji su ovo poricali, penjali su se na vrhove planina, ali se nisu mogli spasiti od utapanja. Samo je nekoliko ljudi vjerovalo u Allaha i ukrcalo se na lađu i tako se spasili. Izvršavajući Allahovu naredbu, sa sobom su ukrcali i par od svake životinjske vrste. U Kur'nu stoji:

A poricao je i Nuhov narod prije njih, pa su roba Našega u laž ugonili i govorili: "Luda je!" i Nuh spriječen bi! I zazva on svog Gospodara: "Zbilja sam pobijeđen, pa se Ti osveti!" Pa Mi vrata neba za vodu neprestanu otvorismo, I da izvori na zemlji probiju učinismo, I voda se sastade na zapovijed već određenu! A njega smo nosili na onoj lađi od dasaka i čavala, Koja je plovila pred Našim očima; Nagrada je to za onoga koji je porican bio! I Mi je ostavismo kao znamenje, pa ima li ikoga ko bi se opomenuo? O, kakva je samo bila kazna Moja i opomena Moja! (El-Kamer, 9-16)

Svi poslanici koji su poslani pojedinim narodima propovijedali su uglavnom isto i pozivali narod da se klanjaju samo Allahu i slijede poslanike. Poslanici nisu tražili platu za svoje usluge, jer ljudi koji su poslani od Allaha kako bi nam prenosili Njegove riječi to ne rade. Oni su sve radili u ime Allaha, jer Ga vole i boje Ga se. U međuvremenu susretali su se sa mnogim poteškoćama. Njihovi narodi su ih osuđivali i često mučili. Neki su čak nastojali ubiti svoje poslanike, neki su to i uradili. Ipak, pošto su se poslanici bojali samo Allaha i nikoga drugog to im nije teško padalo. Nikada nisu zaboravljali da će ih Allah nagraditi višestruko na ovom i onom svijetu.

Poslanik Ibrahim, A.S

I u ovom poglavlju ćemo govoriti o raznim osobinama poslanika na koje nam je Allah skrenuo pažnju u Kur'anu.

Ibrahim, a.s. je bio jedan od ovih poslanika. Kada je bio mlad i dok nije bilo nikoga kraj njega ko bi mu ukazao na Allahovo postojanje, on je ispitivao nebo i to ga je dovelo do saznanja da je Allah sve stvorio. U Kur'anu se kaže:

I kad nastupi noć, on ugleda zvijezdu i reče: "Ovo je gospodar moj!" A pošto zađe, on reče: "Ne volim one koji zalaze!"

A kad ugleda Mjesec kako izlazi, reče: "Ovo je gospodar moj!" A kad zađe reče: "Ako me Gospodar moj na pravi put ne uputi, biću sigurno jedan od onih koji su zalutali."

A kad ugleda Sunce kako se rađa, on uzviknu: "Ovo je gospodar moj, ovo je najveće!" A pošto zađe, on reče: "Narode moj, ja nemam ništa s tim što vi Njemu druge ravnim smatrate!

Ja okrećem lice svoje, kao pravi vjernik prema Onome Koji je nebesa i zemlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!" (El-En'am,76-79)

Ibrahim, a.s., govorio je svom narodu da se klanja samo Allahu i da nema drugog boga osim Njega:

"I kaži mi vijest o Ibrahimu kad je oca svoga i narod svoj upitao: "Čemu se vi klanjate?" a oni odgovorili : "Klanjamo se kumirima i povazdan im se molimo. " A on je rekao: "Da li vas oni čuju kada se molite, ili, da li vam mogu koristiti ili naškoditi?" "Ne", odgovoriše, "ali mi smo upamtili pretke naše kako tako postupaju." "A da li ste razmišljali,", upita on, " da su oni kojima se klanjate vi i kojima su se klanjali davni preci vaši, doista, naprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova, Koji me je stvorio i na Pravi put uputio, Koji me hrani i poji, i Koji me kad se razbolim, liječi, i Koji će mi život oduzeti, i Koji će me poslije oživjeti, i Koji će mi, nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!" (Eš-Šu'ara, 69-82)

Neprijatelji Ibrahima, a.s., pokušali su ga ubiti dok ih je pozivao da vjeruju u Allaha. Oni su naložili veliku vatru i bacili ga u nju. Ali, Allah ga je zaštitio i spasio vatre. U Kur'anu se navodi:

"O vatro", rekosmo Mi, "postani hladna, i spas Ibrahimu!" (El-Enbija, 69)

Allah je Onaj Koji sve stvara i upravlja njime. Allahovom voljom vatra nije spržila Ibrahima. Ovo je Allahovo čudo i dokaz Njegove moći. Sve biva Njegovom voljom i ništa se ne može desiti ako On to neće. Niko ne može povrijediti ili ubiti drugu osobu, osim ako Allah tako hoće. U Kur'anu nam Allah kaže:

Nijednom biću nije umrijeti bez Allahova naređenja po Knjizi rokova! Ko ko želi nagradu ovoga svijeta, dat ćemo mu, ko želi nagradu onoga svijeta, dat ćemo mu! A zahvalne ćemo nagraditi! (Ali Imran, 145)

Denn Abraham war nachsichtig, mitleidig und sühnebereit. (Quran 11:75 – Sure Hud)

Ibrahim, a.s., nije umro, iako je bio bačen u vatru, jer nije došlo njegovo vrijeme smrti koje je Allah odredio. Allah ga je spasio iz vatre.

U jednom ajetu, Allah nam govori o tome kako je Ibrahim, a.s. bio čovjek čiji je karakter primjer drugima:

Denn Abraham war nachsichtig, mitleidig und sühnebereit. (Quran 11:75 – Sure Hud)

Allah voli ljude koji su mu odani svim srcem. Kao što nam i ovaj ajet govori biti poslušan, imati dobar karakter i pokoravati se Allahovim naređenjima su osobine koje nas vode ka Allahu.

Poslanik Musa, A. S.

Nakon Musaove smrti, neki ljudi sa zlim namjerama su promijenili Tevrat. Tako su nastale knjige, Tora i Stari Zavjet, koje su uveliko različite od prave knjige koja je objavljena Musau,a.s.

Musa, a.s., je poslanik kojeg Allah često spominje u Kur'anu. Allah je Musau objavio Tevrat, ali danas je ta knjiga poznata kao Tora kod jevreja, odnosno Stari Zavjet kod kršćana. Ona je izgubila vjerodostojnost, jer su je mnogi dopisivali i mijenjali. Ali kršćani i jevreji čitaju te knjige tvrdeći da su one nastale od originalne objave. Jevreji su skrenuli s Pravog puta, jer vjeruju u knjigu koja je toliko puta dopisivana da to nije knjiga koja je objavljena Musau, a.s., od Allaha.

Wir wissen alles über das Leben und den guten Charakter Moses' aus dem Quran. Wie der Quran uns informiert, wurden die Könige des alten Ägyptens "Pharaonen" genannt. Die Mehrheit der Pharaonen war sehr arrogant, sie haben an Allah nicht geglaubt und sich selbst als göttlich angesehen. Ein wichtiger Punkt, bei dem wir verweilen, während wir die Verse über das Leben Moses' lesen, ist "Schicksal". Die folgenden Ereignisse haben ihn zum Palast Pharaos geführt:

Znamo skoro sve o životu i dobrim osobinama Musaa, a.s, iz Kur'ana. Kraljevi u drevnom Egiptu su se zvali "faraoni". Većina faraona su bili oholi ljudi koji nisu vjerovali u Allaha i koji su sebe smatrali bogovima. Allah je poslao Musaa jednom od najokrutnijih faraona ikada.

Der König im alten Ägypten wurde "Pharao" genannt. Die Mehrheit der Pharaonen waren sehr arrogante Menschen, die nicht an Allah geglaubt und sich selbst als Gott betrachtet haben.

Jedna od stvari na koje trebamo obratiti pažnju tokom ove priče o Musau, a.s., jeste sudbina. Sljedeći događaji su ga doveli do faraonove palate.

Djeca Izraela bila su robovi egipatskog faraona. Ovi ljudi su obavljali najteže poslove

U vrijeme kada je Musa, a.s., rođen, faraon je zapovijedio svojim vojnicima da ubiju svako muško dijete koje se rodi u njegovoj zemlji. Musa, a.s., je bio u toj opasnosti. Allah je rekao njegovoj majci da ostavi dijete u kolijevku i pusti niz rijeku, te joj obećao da će joj ga vratiti kao poslanika. Majka je stavila Musaa u korpu i pustila niz vodu. Ova kolijevka je plovila naokolo i naposlijetku dospjela do obale faraonove palate gdje ga je ugledala faraonova žena. Ona je uzela bebu i odlučila da ga unese u palatu. Tako je faraon, nesvjesno, usvojio osobu koja će mu kasnije tumačiti Allahove riječi i ukazivati na mahane faraonovih vjerovanja. Allah je sve obuhvatio svojim znanjem, i On je već znao da će faraon uzeti Musaa na svoju palatu.

Kada je Musa, a.s., rođen, Allah je znao da će on biti ostavljen na rijeci, da će ga faraon uzeti i da će na kraju Musa, a.s., postati poslanik. Tako je Allah predodredio Musaovu, a.s., sudbinu i obratio se njegovoj majci.

Na ovoj tački moramo obratiti pažnju na činjenicu da svaki detalj koji se desio u njegovom životu je prema već određenoj sudbini.

Kada je postao mladić, Musa, a.s., je napustio Egipat. Nakon nekog vremena, Allah ga je učinio poslanikom i dao mu kao podršku brata, Haruna, a.s.

Obojica su se vratili faraonu i prenijeli mu Allahovu poruku. To je bio težak zadatak jer su bez ikakvog oklijevanja morali pozvati najokrutnijeg vladara da se pokori Allahu. Ovako ga je Musa, a.s., pozvao:

Zatim smo, poslije njih, poslali Musaa faraonu i glavešinama njegovim s dokazima Našim, ali oni u njih nisu povjerovali, pa pogledaj kako su skončali oni koji su nered činili.

I Musa reče: "O, faraone, ja sam poslanik Gospodara svjetova!"

"Dužnost mi je da o Allahu samo istinu kažem. Donio sam vam jasan dokaz od Gospodara vašeg, zato pusti da idu sa mnom sinovi Israilovi!" (El-E'raf, 103-105)

Faraon je bio ohol i ponosan čovjek. Pretpostavljajući da on sve drži pod kontrolom, on se pobunio protiv Allaha. Faraon nije bio dovoljno mudar da shvati da mu je Allah podario sve što je imao, snagu, zemlju i posjede.

Okrutni faraon je mučio one koji su slijedili Musaa ,a.s., i porobio ih je

Faraon se protivio Musau, a.s., nije vjerovao u Allaha, i kako smo već rekli bio je jako okrutan čovjek. On je djecu Izraela načinio svojim robovima. Kada je postalo očito da će faraon smaknuti Musaa, a.s., i sve vjernike, oni su pobjegli iz Egipta pod vođstvom Musaa, a.s. Djeca Izraela našli su se zarobljeni između mora sa jedne i faraonove vojske, koja ih je progonila, s druge strane. Ali, čak i u tako beznadežnoj situaciji, Musa, a.s., nikada nije očajavao i gubio vjeru u Allaha. Allah je čudesno razdvojio mora na dva dijela i napravio stazu po morskom dnu kako bi djeca Izraela i Musa, a.s., prešli na drugu obalu. Kada su oni dospjeli do obale, more se opet sastavilo i potopilo faraonove vojnike.

Kada je postalo očito da će faraon smaknuti Musaa, a.s., i sve vjernike, oni su pobjegli iz Egipta pod vođstvom Musaa, a.s.

Allah ovaj čudesni događaj opisuje u Kur'anu ovako:

Tako je bilo sa faraonovim ljudima i onima prije njih: dokaze Gospodara svoga nisu priznavali, pa smo ih Mi, zbog grijehova njihovih, uništili, a faraonove ljude smo potopili, - svi su oni nevjernici bili (El-Enfal, 54)

U trenutku kada je faraon shvatio da umire, on je izrekao da vjeruje u Allaha i tako se pokušao spasiti. Mi ne znamo da li je vrijedilo ovo njegovo kajanje, jer Allah oprašta samo onima koji se iskreno pokaju i kada je to prije samog momenta smrti. Allah je Svemilostan. Ako se kajanje osjeti samo u trenutku umiranja i ako nije iskreno, takvo izmotavanje neće spasiti nikoga. Možda je ovo bio slučaj s faraonom. Ali, to zna samo Allah. Kako ova priča kazuje, mi moramo živjeti onako kako bismo zadovoljili Allaha našim životima i izbjegli faraonove greške. Ako počnemo griješiti, kajanje u trenutku smrti možda neće pomoći.

Musa,a.s. i Djeca Izraela su se našli zarobljeni između mora sa jedne i faraonove vojske, koja ih je progonila, sa druge strane. Ali, čak i u tako beznadežnoj situaciji, Musa, a.s., nikada nije očajavao i gubio vjeru u Allaha. Allah je čudesno razdvojio mora na dva dijela i napravio stazu po morskom dnu kako bi djeca Izraela i Musa, a.s., prešli na drugu obalu. Kada su oni dospjeli do obale, more se opet sastavilo i potopilo faraonove vojnike. Ovo je jedno od čuda kojima je Allah obdario Musa, a.s

Poslanik Junuz, A.S.

Bez obzira kako beznadežna i teška situacija bila, uvijek moramo vjerovati u Allaha i od Njega tražiti pomoć. Kao što smo već rekli, Musa, a.s nikada nije očajavao, čak ni kada se našao između faraonove vojske i Crvenog mora, nego se oslonio na Allaha. Junuz, a.s., nam je još jedan primjer dobrog karaktera.

Iako je bio obavezan da ih upozori, Junuz, a.s. je ostavio svoj narod bez upozorenja. Zbog toga ga je Allah stavio na kušnju više puta: prvo, bio je bačen u more sa broda na kojem je plovio. Onda ga je progutala ogromna riba. Ovo ga je natjeralo da se duboko pokaje zbog svog ponašanja; on je zatražio utočište kod Allaha i molio Ga. U Kur'anu stoji:

I Zunnunu kada se srdi ode i pomisli da ga nećemo kazniti, - pa poslije u tminama zavapi: "Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si! A, ja sam se zaista ogriješio prema sebi!" (El-Enbija, 87-88)

U Kur'anu piše i šta bi mu se desilo da nije vjerovao u Allaha i molio Mu se:

I da nije bio jedan od onih koji Allaha hvale, sigurno bi ostao u utrobi njenoj do Dana kada će svi biti oživljeni, i Mi ga izbacismo na jedno pusto mjesto, a on je bio bolan, i učinismo da iznad njega izraste vriježa jedne tikve. I poslasmo ga stotine hiljada ljudi, i više. (Es-Safat, 143-147)

Allah je spasio Junuza, a.s., iz istinski beznadežne situacije. Ovo je očit znak da nikada ne smijemo zaboraviti na Allahovu pomoć. Junuzova, a.s., iskustva su lekcije za sve vjernike. Mi nikada ne smijemo posustati, bez obzira na kakve teškoće nailazili, uvijek se moramo moliti Allahu i od Njega tražiti pomoć.

Junuz je, prvo, bio je bačen u more sa broda na kojem je plovio. Onda ga je progutala ogromna riba. Allah je spasio Junuza, a.s., iz ove bezizlazne situacije.

Poslanik Jusuf, A.S

U Kur'anu nailazimo na detaljne opise Jusufovih iskustava. Sada ćemo ukratko opisati jedno od njih i spoznati Jusufov uzorni karakter.

Jusuf je bio jedan od Jakubovih, a.s., sinova. Kada je bio mali, njegova braća su ga bacila u bunar jer su bili jako ljubomorni na njega. Rekli su njegovom ocu da ga je pojeo vuk. Neki su ga putnici našli u bunaru i prodali ga jednom bogatašu iz Egipta. Tamo je on oklevetan i kasnije poslan u tamnicu gdje je ostao godinama.

Reisende einer Karawane haben Joseph in einem Brunnen gefunden und ihn dann an den Palast eines Adligen in Ägypten verkauft.

Na kraju je dokazano da je on bio nevino optužen i oslobodili su ga. Postao je veoma mudra i povjerljiva osoba i zbog toga mu je vladar Egipta povjerio upravljanje riznicama i magacinima. Do tada, Jusuf je oprostio svojoj braći što su ga bacili i doveo je njih i roditelje da žive kod njega.

Jusuf, a.s, je bio uzoran karakter. Allah ga je stavljao na kušnju više puta, spasio ga iz bunara iz kojeg je bilo nemoguće izaći, spasio ga teške situacije tako što ga je sklonio u zatvor, a zatim ga je spasio iz zatvora i povratio njegov ugled i podario mu cijenjeno mjesto u društvu. U svakoj situaciji, Jusuf, a.s, se obraćao i molio Allaha. Uprkos tome što je nevin dospio u zatvor na nekoliko godina, nikada nije zaboravio da je to samo Allahova kušnja. U zatvoru je svima oko sebe uvijek pričao o Allahovoj moći i veličini. Njegova odanost i poslušnost Allahu u ovako okrutnim uvjetima nam pokazuje primjer dobrog karaktera.

Poslanik Ejub, a.s.

Biti jak i nositi se sa svim situacijama na koje naiđemo je važna osobina koju trebaju posjedovati muslimani. Ejub, a.s., je bio iskušan gubitkom porodice i bogatstva, i teškom bolešću koja ga je napatila. Ejub, a.s., je tražio pomoć samo od Allaha i čvrsto vjerovao u Njega. Allah je uslišio njegove molitve i naučio ga kako da prevaziđe patnje. U Kur'anu je opisan njegov karakter i njegove dove:

I sjeti se roba naša Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: "Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi uliva!" "Udari nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i piće!-i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji imaju pameti! (Sad, 41-44)

Čim nas sustignu neke poteškoće ili imamo probleme, mi odmah padamo u očaj. Neki se ljudi čak počnu buniti protiv Allaha. Međutim, ovakvo ponašanje Allah ne voli. Kao što pokazuje Ejubov primjer, Allah može poslati razne probleme svojim robovima, ali takve nedaće treba samo da očvrsnu vjernika i testiraju njegovu odanost Allahu.

U svim situacijama mi moramo moliti Allaha za pomoć i vjerovati u Njega. Moramo biti strpljivi poput Ejuba, a.s. i stalno se obraćati Allahu. Samo će nam tako Allah olakšati probleme na ovom i onom svijetu.

Poslanik Isa, A. S

Allah je stvorio Isa, a.s, na poseban način. Kao i Adema, a.s., Allah ga je stvorio bez oca. U Kur'anu stoji ovako:

Isaov slučaj je u Allaha isti kao i slučaj Ademov: od zemlje ga je stvorio, a zatim rekao : "Budi!" – i ono bi. (Ali Imran, 59)

U Kur'anu se Isa, a.s. spominje kao "sin Merjemin". Merjema je bila plemenita žena koja je Allahov uzor svim ženama. Ona je bila neiskvarena žena i velika vjernica. Allah joj je dao Isaa preko meleka Džibrila, čudom bez oca, i obznanio joj vijest da će njen sin biti poslanik.

Allah je učinio Isaa svojim poslanikom i objavio mu Indžil. Nakon Isaovog nestanka, i Indžil su izmjenili ljudi. Danas ne postoji originalni Indžil nego knjige koje kršćani nazivaju Evanđeljima i koje nisu pouzdane. Allah je naredio Isau da poziva narod na Pravi put i podario mu mnoga čuda. On je govorio još u kolijevci i pričao ljudima o Allahu. Isau je saopštena i sretna vijest o dolasku Muhammeda (Ahmeda), s.a.v.s., Allahovog vjerovjesnika koji će doći nakon njega, što se u Kur'anu kazuje ovako:

A kada Isa, sin Merjemin, reče: "O sinovi Israilovi, ja sam vam Allahov poslanik da vam potvrdim prije mene objavljeni Tevrat i da vam donesem radosnu vijest o poslaniku čije je ime Ahmed koji će poslije mene doći" i kad im je donio jasne dokaze, oni rekoše: "Ovo je prava vradžbina!" (Saf, 6)

U njegovo vrijeme, jako je malo ljudi vjerovalo Isau i pomagalo mu. Isaovi neprijatelji su napravili plan da ga ubiju. Mislili su da su ga zarobili i razapeli ga. Ali, u Kur'anu nam Allah kaže da ga oni nisu ubili:

I zbog riječi njihovih: "Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika"... A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami u sumnji bili; O tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili. (En-Nisa, 157)

Nakon nestanka Isaa, a.s., njegovi neprijatelji su pokušavali mijenjati ono čime ih je on podučio o vjeri. Oni su počeli slikati Isa, a.s., i Merjemu kao nadnaravna bića i smatrati ih bogovima. I danas postoje oni koji vjeruju u ova lažna uvjerenja. Allah nam Isaovim riječima pokazuje da su to lažna vjerovanja:

A kada Allah rekne: "O Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: "Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha!" – on će reći: "Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio Ti to već znaš, Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš.

Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: "Klanjajte se Allahu, i mome i svome Gospodaru!" I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi dušu Ti uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš" (El-Maida, 116-117)

Nakon njegovog nestanka, broj ljudi koji vjeruju da je on bog neprestano raste. Oni su na pogrešnom putu jer slijede Bibliju, koja je i sama mijenjana mnoštvo puta raznim brisanjima i dodavanjima teksta. Jedini Pravi put je onaj kojim nas je uputio Muhammed, a.s. i koji je objašnjen u Kur'anu jer je to jedina neiskrivljena Objava od Allaha.

Allahov Vjerovjesnik, Muhammed, s.a.v.s.

Pošto je on posljednji poslanik živio je prije 1400 godina, mi znamo mnogo o životu Muhammeda, a.s.

Ljudi su iskrivili sve religije koje im je Allah prije njega objavio. Zbog toga je zadnja Objava, za koju će ljudi biti odgovorni do Sudnjeg dana, poslana je našem Poslaniku, s.a.v.s., da ispravi sve greške koje su unesene u stare religije. Allah u Kur'anu govori o tome šta On želi od svojih robova.

Naš Poslanik, s.a.v.s., također je iskusio mnoge teškoće dok je prenio Allahovu poruku ljudima. Iako on za ovu svoju misiju nikada nije tražio platu, niti je od nje imao materijalne koristi, Poslanik je mnogo puta bio neutemeljeno optuživan.

Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što će te na muke udariti, jedva čeka da Pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv. (Et-Tevba, 128)

Bio je prisiljen da izbjegne iz Meke, grada u kojem je rođen. Prvi muslimani koji su ga slijedili, također su protjerani, neki od njih su bili izloženi teškim mučenjima. Ali, Allah nije dopustio nevjernicima da skrnave našu vjeru islam, i ona je od tada do dana današnjeg ostala ista. Sukladno Allahovom obećanju, svaka riječ u Kur'anu je sačuvana netaknuta.

U ovim ajetima koji počinju sa "Reci...", Allah govori Poslaniku kako da prenosi Njegovu poruku. Ovim ajetima, kao i mnogim drugim Poslanik je prenosio Allahovu poruku ljudima. Njegova žena, Aiša, je govorila: "Njegov karakter je bio Kur'an". Mislila je na to kako je Poslanik bio otjelovljenje onoga što Kur'an naređuje, te da je sunnet praktično pokazivanje kako slijediti Kur'an. Allah tvrdi da oni robovi koje se boje Allaha i žele da im bude oprošteno, moraju slijediti Poslanika, s.a.v.s.:

" Reci: ""Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!"" - A Allah prašta i samilostan je." (Ali Imran, 31)

Kako je rečeno u ovim ajetima, ako želimo da nas Allah voli, moramo slijediti ono što nam je Poslanik rekao i djelom pokazao.